preskoči na sadržaj

Glazbena škola Požega

Login

 

 
Glazbeni život i glazbena naobrazba u Požegi do osnivanja glazbene škole
 
O glazbenom životu Požege do XVIII. st. gotovo da i ne postoji nikakav trag. Još  početkom stoljeća glazbeni život cijele Hrvatske miruje. Zemlja je razjedinjena između mletačke, habsburške i turske vlasti, «umjesto umilne glazbe još su odjekivala ratnička konjska kopita». Požega je pažnju glazbenika privukla tek djelatnošću Filipa Vlahovića Kapušvarca (prije 1700.-1755.), vodeće ličnosti među franjevačkim glazbenicima u Slavoniji. Kapušvarac je skladao (uglavnom mise), ali je bio i uspješan prepisivač i iluminator nekoliko kantuala (Veličkoga iz 1719, Požeškoga iz 1720, Vukovarskoga iz 1730. i Našičkoga iz 1737.)

Nakon obnavljanja Požeške županije 1745. g., te nakon što 1765. g. Požega dobiva status slobodnog kraljevskog grada, započinje njezin najveći gospodarski, prosvjetni i kulturni razvitak. U jeku pozitivnih nastojanja neće zaostajati glazba i glazbeno obrazovanje. Uz sviranje orgulja (u crkvama Sv. Duha i sv. Lovre orgulje postoje od 1740.g. a u Sv. Tereziji Avilskoj od 1786.), pjevaju crkveni zborovi i održavaju se scenski prikazi u kojima sudjeluju profesori i đaci isusovačke Gimnazije. O svemu svjedoče inventarske knjige koje su bile sastavljene u vrijeme ukinuća isusovačkog reda 1773. Spominju se mise, requiemi, ofertoriji, divertimenta, simfonije, ali i opsežan popis instrumenata kojima je Kolegiji raspolagao u razdoblju između 1762.-1773. Iz navedenih popisa zaključujemo kako je na koru crkve sv. Lovre u drugoj polovici XVIII. st. svirao simfonijski orkestar koji opsegom i sastavom ne zaostaje od orkestara koji su djelovali u tadašnjim europskim gardovima. Osim uobičajenih duhovnih vokalno-instrumentalnih, njegovalo se i izvođenje instrumentalnih forma (simfonija i divertimenta), uglavnom stranih skladatelja kasnog baroka i klasike.

Prema Općem školskom redu carice Marije Terezije, krajem XVIII. st. osnivaju se prve svjetovne glazbene škole u sastavu normalki i građanskih škola. Počinju s radom glazbene škole u slijedećim gradovima: 1788. u Zagrebu, 1791. u Rijeci,  1804. u Karlovcu i 1834. u Donjem Miholjcu.

Nove političke i ekonomske prilike početkom XIX. st. u predilirskom zamahu potiču osnivanje glazbenih društava po uzoru na ona u Beču, Grazu, Ljubljani i dr. Utemeljuju se glazbena društva, čuveni Musikvereini, u Križevcima 1813., Varaždinu i Zagrebu 1827., te Osijeku 1830. i Petrinji 1841. Ta su društva uz orkestre imala i svoje glazbene škole. Kontinuitet djelovanja imala je jedino škola zagrebačkog društva (kasnije Hrvatski glazbeni zavod), koja će 1920. prerasti u Muzičku akademiju u Zagrebu i s vremenom postati nositelj glazbene naobrazbe u Hrvatskoj.

U godinama hrvatskog narodnog preporoda i jačanju svijesti o potrebi sakupljanja narodnog stvaralaštva, zapažena je djelatnost županijskog sudbenog vijećnika Karla Catinellija Bevilaquana Obradića (1807.-1864.). Catinelli 1847. u Požegi i okolici bilježi 25 narodnih napjeva, koje je obradio za klavir o vlastitom trošku tiskao u Beču 1849. pod nazivom Južnoslavljanske pučke pesme za pianoforte priredjene i svim prijateljem narodnih napevah posvetjene. 

Nakon pada Bachova apsolutizma (1850.-1860.) naglo raste broj pjevačkih društava, a neka od njih imaju i dobro razvijene glazbene škole,  kao npr. Pjevačko društvo Zvonimir u Splitu (1884.), Hrvatsko pjevačko i glazbeno društvo Kuhač u Osijeku (1897.), Zoranićeva glazbena škola u Zadru (1908.) i dr.

Požeško Pjevačko društvo Vijenac (1882.) nije nažalost imalo vlastitu glazbenu školu, ali su zato Vijenčevi dirigenti uz dužnosti gradskog kapelnika bili učitelji pjevanja u požeškim školama, te često držali i privatne poduke iz pjevanja, klavira, violine, orgulja i glazbene teorije: Josip Prochaska (1842.-1904.), Ćiril Junek (1872.-1928.), Rikard Krestin (1869.-1942.), Vojtěh Štětka (1885.-1954.). Tako i glasovita Požežanka Vilma Nožinić (1897.-1975.) svoju prvu poduku iz klavira u Požegi dobiva od Rikarda Krestine, a nakon što školovanje nastavlja u Zagrebu u školi Hrvatskog glazbenog zavoda, jedan od nastavnika joj je i Ćiril Junek. 

                      
Rikard Krestin (1869.-1942.)                                                Vojtěh Štětka (1885.-1954.)
 
dr. Josip Andrić (1894.-1967.)

Na svoj su način glazbeni doprinos našemu gradu dala i prva tamburaška društva. u U Nadbiskupskom sirotištu je 1887. osnovano prvo tamburaško društvo Bisernica, a od 1892. pri Gimnaziji djeluje tamburaški zbor Osvit. Oba orkestra, kao i pjevački zbor Lira u prvim desetljećima XX. st. vodio je dr. Josip Andrić (1894.-1967.), tada đak požeške Gimnazije. 

Poljoprivredna škola u Požegi (Ratarnica), osnovana 1885., nakon otvaranja internata 1930. svoje polaznike potiče na brojne kulturne aktivnosti. Iste je godine osnovano Učeničko prosvjetno društvo Poljoprivrednik u kojemu su djelovale dramska, tamburaška i folklorna i sekcija. U njezinu radu su uz učenike sudjelovali i profesori škole: Ferdinand Franić, Mijo Krnic i Dinko Kaštelan. Program proslave 50-te obljetnice Poljoprivredne škole otkriva i podatak da je uz društvo Poljoprivrednik djelovao Zbor pitomaca Niže poljoprivredne škole i Tamburaški orkestar koji je vodio tadašnji gradski kapelnik Vojtěh Štětka. Društvo Poljoprivrednik djeluje do početka 1937. Deset godina kasnije 1947. osniva se Omladinsko kulturno-umjetničko društvo Klas, s pjevačkom, tamburaškom, dramskom i folklornom sekcijom  koje prestaje s radom nakon ukidanja internata 1963. godine.                                

Osim navedenih školskih orkestara i zborova, nakon Drugog svjetskog rata i podrške tadašnjeg savjeta za prosvjetu i kulturu, započinje s radom pionirski tamburaški orkestar. Vodi ga  Ivan Furić (1915.-1996.), još jedan u nizu marljivih Vijenčevih dirigenata. Tamburaški orkestar OKUD-a Nada Dimić osnovan je 1957. a od njegovih početaka ga vodi Dragutin Nemet (1912.-1994.). On se, uz vođenje tamburaškog orkestra, istaknuo i kao dugogodišnji dirigent harmonikaških orkestara, puhačkog orkestra DVD-a u Požegi i gradske glazbe Trenkovi panduri.  

Značajan doprinos glazbenom i pedagoškom životu Požege dao je još jedan franjevac, o. Kamilo Kolb (1887.-1965.), koji početkom 60-ih godina XX. st. djeluje u Franjevačkom samostanu u Požegi kao svećenik, skladatelj, orguljaš, pjevač, zborovođa i pedagog. Na svim tim područjima bio je temeljit i potpun. Glazba se u tom razdoblju još mogla privatno učiti kod Sestara milosrdnica. Do osnutka Osnovne glazbene škole privatnom podukom su se bavili Terezija Čuljat, Olga Orešković, Dragutin Nemet, Branka Sušanj-Oreški i dr. 
 
                      
o. Kamilo Kolb (1887.-1965.)                                        Dragutin Nemet (1912.-1994.)
 
 
Osnutak i prvih trideset godina
 
Nakon Drugoga svjetskog rata su se kao zapaženi prosvjetni i kulturni radnici te voditelji raznih školskih vokalnih i instrumentalnih sastava ponovo istaknuli Vijenčevi dirigenti: Ivan Furić i Vladimir Munđar.
 
Vladimir Munđar (1934.-1990.) će svojim dolaskom u Požegu 1959. značajno pridonijeti razvoju glazbenog života Požege. Iste godine započinje s radom tečajna nastava klavira i harmonike, a uz ove instrumente učila se i glazbena teorija. Tečaj je bio u Vatrogasnom domu i prethodio je osnivanju Muzičke škole pri Narodnom sveučilištu 1962.
 
Prvi nastavnici Škole bili su Vladimir Munđar za kontrabas i teorijske predmete, Dragutin Nemet za harmoniku, Hugo Borenić  (1907.-1983.) za gitaru i Branka Sušanj za klavir i solfeggio. Škola je tada imala 124 polaznika, od toga 80 harmonikaša. Jasna Gretzer nastavnica solfeggia i gitare, kasnije i dirigentica Vijenca dolazi 1966., a Marija Džidić, nastavnica harmonike 1969. godine.

Stalan stručni kadar i organizacija nastave rezultirali su 27. travnja 1970. osnivanjem redovne Osnovne muzičke škole kao samostalne ustanove. Te godine Školu je polazilo 140 učenika, a učili su klavir, harmoniku, gitaru i solfeggio u 10 razrednih odjeljenja. Djeluje i pjevački zbor, harmonikaški orkestar, te veliki i mali gitarski orkestar.

Iste godine s radom počinje i Bojana Nedela, nastavnica solfeggia i klavira, a 1974. i Rajka Martinčić, nastavnica klavira i dugogodišnja dirigentica malog zbora Tintilinići. Marija Višaticki, nastavnica harmonike u Školi radi od 1977.g.

Odlukom djelatnika Osnovne muzičke škole, od 24. ožujka 1976. škola je preimenovana u Osnovnu muzičku školu Krešimira Baranovića.  U narednim godinama uz već postojeće programe u školu se uvodi nastava flaute šk.g.1978./79., klarineta šk.g.1982./83., ritmike, plesa i trube šk.g. 1984./85., trombona i tamburaškog orkestra (tečajna nastava) šk.g.1986./87. i teorije glazbe šk.g.1988./89.

Treba napomenuti da kroz sve ovo vrijeme Škola nema vlastiti prostor. To je jedan od najvećih problema koji opterećuje rad Škole sve do  danas. U početku se nastava odvijala u zgradi Narodnog sveučilišta, današnjoj Gradskoj kući i u Đačkom domu, današnjoj zgradi Biskupije. U hotel Požeška gora seli se 1975., a u zgradu Gimnazije 1980. sve do ljeta 1991. Od tada je na sadašnju adresu u Ulici S. Radića. Osnivač i prvi ravnatelj Osnovne muzičke škole Krešimira Baranovića  u razdoblju od 1970.-1990. bio je Vladimir Munđar.
 
Vladimir Munđar (1934.-1990.)
 
 
Srednja glazbena škola

Za daljnji razvoj Škole, a sasvim sigurno i glazbeni život Požege, ključna je 1999. g. Škola dobiva svoj današnji naziv Glazbena škola Požega. Iste šk. g. 1999./2000. Glazbenoj školi Požega odobrava se početak rada i izvođenje nastavnog plana i programa Srednje glazbene škole po važećem planu i programu za zanimanja: glazbenik glasovirač, gitarist, flautist, klarinetist, saksofonist, trubač, trombonist,  kornist, udaraljkaš, solo-pjevač i glazbenik teorijskog smjera. Te 1999./2000. šk. g. upisano je 152 učenika u osnovnoškolski program, a 30 učenika u Srednju glazbenu školu. Rješenjem Ministarstva prosvjete i športa  u svibnju 2001. djelatnost Srednje glazbene škole proširuje se za sljedeće nastavne programe: orgulje, tambure, harmonika i tuba.

Šk. g. 2004./2005. glazbena škola ima ukupno 295 učenika, od toga 205 u osnovnoj i 90 učenika u srednjoj školi. Na školi radi 24 nastavnika i profesora u stalnom radnom odnosu, kao i 7 profesora sa statusom vanjskog suradnika.

Šk. g. 2011./2012. Glazbena škola Požega ima ukupno 351 učenika, od toga  250 u osnovnoj i 101 učenika u srednjoj školi ( 36 u pripremnim razredima i 65 u srednjoj školi). Glazbena škola Požega osniva i prva područna odjeljenja: Područni odjel u Pleternici s 26, te Područni odjel Kutjevo sa 17 učenika upisanih u 1. razred osnovne glazbene škole. U stalnom radnom odnosu je 35 djelatnika, 6 vanjskih suradnika i 5 ostalih djelatnika. Rad je organiziran u 6 odjela: odjel za klavir i orgulje, gitarski, tamburaški, harmonikaški odjeli, odjel za puhače i udaraljke i odjel za teoriju i pjevanje.

Osim evidentnog rasta broja učenika i nastavnika, svjedoci smo i velikog kvalitetnog procvata svih odjela Škole. Sudjelovanja na regionalnim, državnim i međunarodnom natjecanjima su njezina svakodnevnica i dokaz uspješnosti. Na ponos gradu i cijeloj županiji su brojni komorni ansambli, zborovi i orkestri Škole, a posebno vrijedne rezultate s državnih i međunarodnih natjecanja kontinuirano postižu Harmonikaški orkestar, Mješoviti zbor i Tamburaški orkestar. Svake školske godine sve je aktivnija i  koncertna sezona Glazbene škole Požega, na kojoj se s preko 40 koncerata godišnje uspješno predstavljaju učenici, profesori, priznati umjetnici i glazbeni pedagozi. 

 


Veljko Valentin Škorvaga (Požega, 1960.)
 

Od 1991. do 2017. godine ravnatelj Glazbene škole Požega je Veljko Valentin Škorvaga. Profesor Škorvaga idejni je začetnik i inicijator otvaranja Srednje glazbene škole. U tom periodu  povećao je broj učenika sa 140 na sadašnjih 560, u srednjem, osnovnom i predškolskom glazbenom obrazovanju i područnim odjeljenjima, a broj zaposlenih od 12 do današnjih 66, te uspio provesti ideju izgradnje nove suvremene glazbene škole. Neumorni pokretač brojnih glazbenih događanja i projekata Glazbene škole, ali i cijele Požeštine. Od 1985. u Glazbenoj školi Požega predaje klarinet i druge puhačke instrumente zatečene svojim dolaskom u školu, te tambure i tamburaški orkestar. Tijekom 32 godišnjeg radnog staža osim primarnog zaposlenja vodio je razne tamburaške ansamble i orkestre u kojima je bio svirač ili dirigent. Posebno se ističe u radu s orkestrom 100 tamburaša u Zagrebu od 2006. do 2011. i Tamburaškom filharmonijom Glazbene škole Požega, jedinim orkestrom takve vrste na svijetu, s kojom je imao niz zapaženih nastupa. Od 2010. do 2013. godine predavač je tambure na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, a na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu 2016. godine izabran je u zvanje višeg predavača za Modul tambure, gdje predaje tambure bisernica i brač od ak. god. 2016./17., a od kraja 2017. postaje stalni zaposlenik.

Umjetnički je direktor G.F. Zlatne žice Slavonije, od 1990. - 2000., najpopularnijeg tamburaškog festivala, čiji je osnivač. Od 2014. direktor Aurea festa Požega, a od 2016. umjetnički direktor.

Od rane mladosti piše skladbe za razne instrumente, najčešće tambure solo i tamburaške orkestre, za koje je napisao i razne obrade. Popularnu tamburašku glazbu piše za  soliste i sastave, a mnoge pjesme postale su uspješnice. Snimio je 25 albuma svoje glazbe ili kao glazbeni producent. Redovni je član Hrvatskog društva skladatelja.

Na mnogim međunarodnim, državnim i regionalnim natjecanjima član je žirija za tambure i komorne ansamble. Bio je dugogodišnji član predsjedništva Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga.

Za doprinose razvoja glazbenog obrazovanja HDGPP mu 2017. dodjeljuje Posebnu nagradu društva.

Višekratno je dobitnik nagrade Agencije za odgoj i obrazovanje za ostvarene vrhunske rezultate s učenicima tambure.  Nagrade grada Požege za doprinos i razvoj glazbene umjetnosti i županije Požeško – slavonske za postignute rezultate u glazbenoj umjetnosti.

Od samih početaka organizirane glazbene nastave u obliku tečajeva 60-ih godina XX. st., pa do  posljednjih 19 godina kada s radom počinje Srednja glazbena škola, svjedočimo naglom procvatu glazbenog profesionalizma. Zasluga je to učenika i njihovih roditelja koji su marljivošću razvijali glazbeni dar i vrijednih nastavnika koji su ih podučavali i bodrili. Iako je na putu dugom 50 godina trebalo savladati brojne poteškoće, Škola je zadržala svoju prepoznatljivost i kontinuitet u radu.

 
 
Literatura
 
  • Andreis, J.: Povijest glazbe, I. i IV. sv., Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1989.g. 3. izdanje
  • Glazbena škola Požega: 30 godina uspješnog rada 1970-2000, Požega 2000. g.
  • Glazbeni život Požege, II. zbornik radova s muzikoloških skupova u Požegi 2003. i 2004., Požega, 2004. g.
  • Kempf, B.: Hrvatsko pjevačko društvo «Vijenac» - Požega, Naklada Slap, 1992.g. 
  • Kempf, J.: Požega, zemljopisne bilješke i prilozi za povijest slob. Kr. Grada Požege i Požeške županije, 1910.g.
  • Leksikon jugoslavenske muzike, I. i II. sv., JLZ»Miroslav Krleža», Zagreb, 1984.g.
  • Požeški leksikon, Požega, 1977.g.
  • Požega 1227.-1977., Zagreb, 1977.g.
  • Stipčević, E.: Hrvatska glazba, Školska knjiga, Zagreb 1997.g.
  • Sto godina Poljoprivredne škole u Slavonskoj Požegi 1885-1985.,Slav. Požega, 1985.
  • Sto deset godina Poljoprivredne škole u Požegi 1885-1995., Požega, 1995.
  • Županović, L.: Stoljeća hrvatske glazbe, Školska knjiga, Zagreb,1980.g.

 

Napisano: Požega, 14. travanj 2012., Branka Horvat, prof.

Ažurirano: Požega, 10. travanj 2018., Marta Matijević, mag. informatol.

preskoči na navigaciju